Preporučeninivo buke za intelektualnu vrstu rada odnosi se na učestvovanje u raspravama i sastancima jednako kao i na individualan rad. Ustvari, Udruženje preporučuje identičnu gornju granicu buke za doktora koji obavlja operaciju kao i za kancelarijskog radnika usled intelektualnog rada, grupnog ili individualnog.
“Postoje brojna istraživanja koja potvrđuju da su glavni uznemirujući zvuk, upravo razgovori drugih.” — Julian Treasure.
Nivo buke od 60-65 decibela koja je uobičajena u nekim kancelarijama otvorenog tipa ne samo da je preglasna za koncentraciju, već može narušiti efikasnu saradnju izazivajući govorne upadice. Kako to objašnjava Babisch, nivo zvuka govora je oko 60 decibela ukoliko ljudi razgovaraju međusobno, normalnim tonom bez podizanja glasa, na distanci od oko jedan metar. To znači da svaki drugi zvuk unutar istog raspona — dobacivanje, razgovor neke treće osobe u neposrednoj blizini—može uzrokovati smetnju u komunikaciji na način da se neki delovi razgovora ne mogu dobro čuti. “Međutim,” dalje tvrdi, “rečenica se može shvatiti kortikalnom obradom slušnih informacija. To je, doduše, aktivan proces koji može izazvati negativne reakcije, pa može dovesti do niza trajnih oštećenja.”
Drugim rečima, u bučnom okruženju loše akustike, zaposleni mogu lako biti iznervirani u naporu da neke kolege čuju, a druge izbegnu čuti.
Rešenje, objašnjava Treasure, upravo je u varijetetu poslovnih prostora, dizajniranima na temelju opšte svesti o potrebama ljudi koji taj prostor koriste i tipologije posla koji obavljaju. Poslovni prostori moraju biti dizajnirani ne samo zbog svog izgleda, već i zbog iskustva za sva čula, posebno sluh.
“Svest o zvuku je novi alat dizajna ,” tvrdi Treasure. “Dobra akustika stvara produktivnija okruženja.”
Rešavanje problema buke u radnim prostorima nije lako. Četiri zida I vrata ne stvaraju nužno dobru akustiku jer zvuk, baš kao i voda, putuje i kroz najmanju pukotinu. U bilo kojem okruženju, zvuk može biti zapečaćen, apsorbovan ili prigušen. Svaka od ovih metoda ima svoje prednosti i mane koje treba pažljivo izvagati, jer kontrolisanje zvuka na prihvatljivom nivou tolerancije postao je imperativ u dizajniranju prostora i važan parametar u ukupnoj efikasnosti prostora.